Tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegova vazmena otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom. Kratak povijesni pregled i značenje Velikog tjedna daje nam mr. sc. Milan Dančuo, asistent na Katedri za liturgiku Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Veliki tjedan započinje Nedjeljom Muke Gospodnje, Cvjetnicom i traje do Uskrsa. Možete nam dati kratki povijesni pregled razvoja liturgije Velikog tjedna?
Blagdan Uskrsa u prvim kršćanskim vremenima slavio se na puno jednostavniji način nego danas. Nakon intenzivnog posta od jednog ili više dana slijedilo je noćno okupljanje kršćanske zajednice u molitvi i čitanju Božje riječi koje je završilo slavljenjem euharistije. Iako je u počecima naglasak bio stavljen na Krista kao pashalnog Jaganjca, koji svojom krvlju donosi otkupljenje svijetu, kasnije taj naglasak postepeno prelazi na Kristovo uskrsnuće. Pod utjecajem Crkve u Jeruzalemu koja je s dubokom vjerom obilazila mjesta Kristove muke i smrti, tijekom 4. stoljeća dolazi do procesa tzv. fragmentacije u kojemu različiti trenuci i događaji koji tvore Kristovo djelo spasenja postaju osnova za oblikovanje zasebnih liturgijskih slavlja. Liturgijsko slavljenje na taj način uz spomenčin pashalnog otajstva, dobiva i novu dimenziju obrednog oponašanja posljednjih događaja iz Isusova zemaljskoga života, i to dan po dan, a u Trodnevlju pazeći i na određene sate.
Slavlje Uskrsa se dakle kroz stoljeća proširilo na cijeli Veliki tjedan. Tako je danas Veliki ili sveti tjedan dio liturgijske godine koji započinje blagdanom Cvjetnice, a završava svetkovinom Uskrsa. Odvojeni događaji iz Kristovih posljednjih dana života slave se kroz zasebne blagdane i obrede. Stoga se Veliki tjedan od Cvjetnice s uključenim Vazmenim trodnevljem može promatrati kao proslava neposredne pripreme za Uskrs kroz konkretizaciju i uprisutnjenje povijesnih događaja Isusove muke i smrti. Iako su slavlja postala fragmentirana te se događaji pojedinih dana iz Isusova života slave odvojeno, ipak se cijeli Veliki tjedan promatra kao jedna cjelina Kristova otajstva, odnosno njegove muke, smrti i uskrsnuća.
Koji je značaj Velikog tjedna?
Veliki tjedan je proslava otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Slaviti Veliki tjedan za vjernika postaje način življenja i prihvaćanja Kristova uskrsnuća od mrtvih i pobjede nad smrću kao vrata novog Kraljevstva koje je došlo s Kristom već ovdje na Zemlji. Cvjetnica je spomen na mesijanski Kristov ulazak u Jeruzalem. Čitanjem Muke uvodi se u sve ono što se slavi narednih dana i poseban je poziv svakom vjerniku na osobno raspoloženje i duhovnu pripravu za te velike dane. Na Veliki četvrtak Crkva proslavlja spomen Isusove posljednje večere, ustanovljenja Euharistije i ministerijalnog svećeništva. Obredi Velikog petka spominju se Isusove nepravedne osude, muke i smrti na križu te polaganja u grob. Mnogi vjernici se okupljaju u molitvi na mjestu u crkvama gdje je uređen Božji grob. Odsutnost zvuka orgulja i tišina zvona od Mise večere Gospodnje pa do vazmenoga bdjenja ispunjaju duh vjernika posebnim osjećajem promišljanja o posljednjim trenucima Isusova života na zemlji i o njegovoj smrti. Okupljanje na vazmenom bdjenju uoči uskrsnog jutra izraz je vjere da nepravedna osuda, muka, smrt, tišina i tama nisu posljednja riječ u Isusovu životu, ali i u životu Crkve i kršćana. Kristovo otajstvo postaje snažnije od smrti i tame, čak ga nije jednostavno niti smjestiti u koordinate ljudskih osjetila i iskustva.
Dani od Velikog ponedjeljka do Velikog četvrtka, nemaju neki poseban liturgijski oblik. Na što bi vjernici trebali obratiti pozornost u ta prva tri dana Velikog tjedna?
Iako Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda ne proslavljaju neki poseban trenutak posljednjih Isusovih zemaljskih dana, unutar Velikoga tjedna imaju veliku važnost i neposredna su priprava za Vazmeno trodnevlje koje započinje na Veliki četvrtak Misom Večere Gospodnje. U mnogim župama se tih dana moli pobožnost križnog puta i vjernici se imaju prilike ispovjediti. Na taj se način kroz intenzivnu duhovnu pripravu i promišljanje o Kristovoj muci i smrti na križu želi još više pročistiti srce i otvoriti se primanju dara Kristove svjetlosti u blagdanu Uskrsa. Potvrda važnosti tih dana jest i tablica liturgijskih dana prema redu prednosti. Dani Velikoga tjedna i vazmene osmine imaju prednost pred drugim blagdanima i svetkovinama. Ove godine je to posebno zanimljivo promotriti jer svetkovina Navještenja Gospodinova – Blagovijesti, koja se inače slavi 25. ožujka, ove godine pada na Cvjetnicu pa se proslavlja tek 9. travnja, upravo zbog činjenice da dani Velikoga tjedna, Vazmenoga trodnevlja i vazmene osmine imaju prednost pa se svetkovina Blagovijesti pomiče na prvi dan manje važnosti, a to je tek 9. travnja.
Prva čitanja Velikog ponedjeljka, utorka i srijede donose odlomke iz Knjige proroka Izaije gdje Crkva prepoznaje u Sluzi Gospodnjem koji pati Isusa, njegovu nevinu osudu, muku i smrt. Evanđelja pak kronološki prate Isusa u njegovim posljednjim danima: na Veliki ponedjeljak naviješta se Evanđelje o Isusovoj večeri u Betaniji gdje je posjetio Lazara, šest dana prije Pashe. Marija pomazuje Isusove noge dragocjenom pomasti, a Juda negoduje smatrajući zbog svoje pohlepe da se novac utrošen za pomast mogao bolje iskoristiti. Evanđeoski tekst donosi napetost i dramu posljednjih Isusovih dana jer svećenički glavari odlučuju da Isus treba umrijeti zbog javnog djelovanja, čudesa i same činjenice da se proglasio Sinom Božjim.
Odlučuju ubiti i Lazara, budući da su zbog njegova uskrsnuća mnogi Židovi povjerovali u Isusa. Na Veliki utorak i srijedu ponovno se proživljava drama Judine izdaje te se Isusove riječi s Posljednje večere urezuju u srce vjernika. Da se čistog srca uđe u proslavu Vazmenog trodnevlja, potrebno je riješiti se svih navezanosti ovoga svijeta i pogrešnih predodžbi o obećanom Mesiji i prihvatiti Kristovu muku i smrt kao sredstvo spasenje koje se u potpunosti ostvaruje na uskrsno jutro Kristovim uskrsnućem. Prva tri dana Velikoga tjedna nakon Cvjetnice imaju stoga zadatak duhovno pripremiti vjernike na Vazmeno trodnevlje, ali i na dramu izdaje Isusa Krista koja se ponavlja svakim čovjekovim padom i grijehom.
(Izvor: biramdobro.com)