Proslava 1300. obljetnice prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom – početak proslave, Petrovo 1940., župna crkva Sv. Petra
Od Petrova 1940. do Petrova 1941. za hrvatski narod proglašena je jubilejska godina. Crkvena i kulturna događanja, izložbe, znanstveni skupovi i drugo bili su načini kako najbolje i najčasnije zahvaliti Bogu za 1300 godina neprekinutih veza hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom, Kristovim Namjesnikom i nasljednikom apostolskog prvaka Sv. Petra. Cijela 1940. godina trebala je biti priprava za jubilejsku 1941. godinu. Duhovne obnove i vježbe, dekanatski i biskupijski euharistijski kongresi, pokornička djela, molitve i postovi kao zadovoljštine za „narodne grijehe“, procesije, sv. misije, širenje Katoličke akcije i Bratovštine kršćanskoga nauka i drugih vjerskih udruženja, katoličkih tiskovina i drugo – sve su to bili načini priprave za iduću godinu. Na poticaj hrvatskih biskupa Sveti Otac papa Pio XII. je 12. svibnja 1940. izdao apostolsko pismo, breve Cum ex Venerabilis kojim je od 29. lipnja 1940. do 29. lipnja 1941. proglašena sveta ili jubilejska godina – vjernicima je pružila mogućnost zadobivanja „potpunoga oproštenja za sve kazne zbog grijeha“.
U apostolskom pismu o oprostu piše: „Saslušavši dakle dragoga našega sina kardinala svete rimske Crkve velikoga Penitencijara, sigurni u milosrđe svemogućega Boga i ugled blaženih Njegovih apostola sv. Petra i Pavla dajemo i podjeljujemo glasom ovoga pisma svima i pojedinim kršćanima obojega spola, koji se uistinu pokaju, ispovjede i prime Sv. Pričest te koji od narednoga 29. dana mjeseca lipnja ove godine do drugoga 29. dana mjeseca lipnja godine tisuću devetsto četrdeset prve dvaput pohode bilo koju katedralnu ili župsku crkvu u Jugoslaviji i ondje pobožno izmole u čast presvetoga sakramenta Euharistije pet Očenaša, Zdravomarija i Slavaocu, zatim tri Zdravomarije u čast Bogorodice Djevice Marije i konačno Očenaš, Zdravomariju i Slavaocu po nakani Našoj ili Pape, potpuno oproštenje cijele kazne, koju bi trebali ispaštati za grijehe i to tako, da ga samo jedanput mogu primiti.“[1]
U Katoličkom listu o apostolskom pismu piše: „Proglašujući jubilejsku godinu za hrvatski narod Sv. Otac Pio XII. posebno je odlikovao narod, koji se kroz 1300 godina odlikovao nepokolebivom vjernošću Sv. Stolici. Gledajući na te stotine godina unatrag, možemo biti ponosni na svoju katoličku prošlost. Jer naši su pređi morali podnositi teške žrtve, da ostanu vjerni katoličkoj Crkvi. (…). Vjerni katolicizmu i onda, kad je ta vjernost značila stoljetnu mrtvu stražu na granicama nekada slavnoga hrvatskoga kraljevstva. Časni naslov „Antemurale christianitatis“ zaslužen je potocima najbolje hrvatske krvi. Zaslužen je kidanjem hrvatskoga državnoga teritorija. Zaslužen je seljenjem velikoga dijela Hrvata u sjeverne krajeve, gdje će kroz stoljeća biti izvrgnuti stalnoj pogibelji odnarođivanja. Zaslužen je gubitkom najčišćih narodnih pokrajina za vlastiti narod. U te su pokrajine došli drugi i zabili se kao klin u živo hrvatsko narodno tijelo. Još danas osjećamo posljedice strahovitih žrtava, kojima je iskupljen naziv „Antemurale christianitatis“. Ali smo ipak ostali vjerni Rimu i Katoličkoj Crkvi. (…).
U vrijeme, kad Sveta Stolica ističe, da svaki pa i maleni narod, ima pravo na život i neovisnost. U vrijeme, kad Sveta Stolica proglašava kao načelo trajnoga mira: „volja za životom jednoga naroda ne smije nikada biti istovjetna sa smrtnom osudom drugoga“; imade jubilejska godina hrvatskoga naroda svoje duboko značenje i za naš narodni život. Hrvati ne će toga papi Piju XII. nikada zaboraviti. Što više, velika pažnja kojom nas je Sv. Otac Pio XII. obdario izvanrednom jubilejskom godinom, još će više učvrstiti hrvatski narod u njegovoj vjernosti Katoličkoj Crkvi. Prije svega zato, jer nam jubilejska godina pruža mogućnost, da nadoknadimo Božjoj pravednosti, i kao pojedinci i kao narodna cjelina, dugove, što smo ih učinili svojim grijesima. Nema naroda, koji ne bi imao svojih narodnih mana i poroka. Imamo ih i mi Hrvati. Dobro ih poznajemo. I zato su nas naši duhovni pastiri pozvali, na ustrajnu sistematsku borbu protiv njih. Napose u jubilejskoj godini. Veliki oprost što nam ga podjeljuje papa Pio XII., izbrisat će mnoge kazne, što bismo ih morali ovdje pretrpjeti radi naših mana i poroka.“[2]
Župnik msgr. dr. Josip Lončarić sa suradnicima osnovao je Odbor za proslavu Jubileja[3] u župi Sv. Petra u Zagrebu. Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac odabrao je upravo njihovu župnu crkvu za svečano otvorenje jubilarne godine. Sâm naslov župe – Sv. Petar apostol – bio je dovoljan razlog za proslavu 1300. obljetnice „prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom“, a u Katoličkom listu piše i: „To je župa zagrebačkih purgera, koji su najbolje sačuvali tradicionalnu vjernost i svome narodu i svojoj Crkvi.“ Odbor je između ostalih poruka rekao i ovo: „Proslavimo ove godine najsvečanije blagdan sv. Petra i početak Svete Godine za Hrvate! Pokažimo cijelom svijetu, da su Hrvati narod, koji ljubi i štuje svoju katoličku vjeru i svoju, Bogom obdarenu lijepu domovinu Hrvatsku!“ Osmislio je „program za jubilarnu proslavu blagdana sv. Petra u Zagrebu“. Uoči blagdana Sv. Petra bila je trodnevnica – misno slavlje s blagoslovom, a uvečer 28. lipnja „vjerni je puk bio po župama Zagrebačke nadbiskupija upozoren zvonjavom zvonova, da je započela velika godina u narodnom i vjerskom životu“.
Jubilarna svečanost u župnoj crkvi počela je 28. lipnja u 20 sati, nakon misnoga slavlja i blagoslova, svečanim koncertom Zagrebačke polifonije. Pod vodstvom Mo Matije Ivšića izveli su djela domaćih i stranih majstora. Na programu bile su skladbe: Matija Ivšić (1894. – 1963.): Tisuć tristo prodje ljeta, Utvrdi Bože, Blagoslovljen, Svećenici Gospodnji, Da upvajut, Hvalite Gospoda, Vsklikujete; Lodovico Grossi da Viadana (oko 1560. – 1627.): Exultate justi; Tomas Luis de Victoria (1548. – 1611.): O Domine Jesu; Giovanni Palestrina (1525. – 1594.): Nigra sum, Exaltabo te, Laudate Dominum i Credo. Prije koncerta župnik Lončarić je „protumačio narodu svrhu jubilarnih priredaba, koje započinju na Petrovo po svim hrvatskim krajevima“.
Na Petrovo, na misnom slavlju (početak jubilejske godine) bili su mnogi vjernici, među njima i podban banske vlasti dr. Ivo Krbek i predstojnik Odjela banske vlasti za prosvjetu prof. Izidor Škorjač, gradonačelnik Mate Starčević s insignijama (gradonačelnički lanac) i gradskom zastavom te podnačelnik August Dolenec. Gradski barjaktar nosio je plavu zastavu grada Zagreba ukrašenu grbom slobodnoga i kraljevskoga grada i metropole svih Hrvata. Ta je zastava u crkvi imala počasno mjesto blizu glavnog oltara. Dr. Vladka Mačeka zastupao je Đuro Maršić, a hrvatsko narodno zastupstvo književnik i narodni zastupnik Milutin Majer. Svi ti predstavnici banskih i gradskih vlasti u župnom su dvoru dočekali zagrebačkoga nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca u pratnji tajnika preč. dr. Franje Šepera. „Pred ulazom u župni dvor dočekali su Hrvatskoga Metropolitu župnik sv. Petra i članovi odbora i nakon kratkog pozdrava uveli ga u župni dvor.“ U crkvi su gospođe iz Odbora za pripremu jubileja zajedno s učiteljicama „poredale djevojčice u bjelini, koje su imale prisustvovati kod dočeka preuzvišenog nadbiskupa. Pet djevojčica držalo je veliki hrvatski grb s prekrasnom, pet metara dugom, svilenom trobojnicom, na kojoj je bilo napisano na jednom kraku: „1300 godišnji hrvatski jubilej“, a na drugom kraku: „Sveta Godina za Hrvate“. Drugih pet djevojčica držalo je veliki krasni papinski grb s jednakom dugom svilenom vrpcom u žuto bijeloj boji. Ostale djevojčice pravile su iza ovih špalir u sredini prostora pred ulazom u svetište pred glavnim oltarom.“ Procesija je u 10 sati krenula iz župnog dvora te, krećući se istočnom stranom crkve, ušla na glavni ulaz, prepuno sve Božjega naroda! Uz nadbiskupa, njegova tajnika i župnika te kapelana župe Sv. Petra, nazočili su i katehete zagrebačkih osnovnih i srednjih škola: Eugen Kornfeind, Ivan Maglica, Josip Milunić, dr. Juraj Paša i dr. Nikola Žuvić. Misno slavlje predslavio je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, a propovijed održao dr. Janko Penić, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Pjevao je mješoviti zbor „Hosana“ pod vodstvom Dragutina Ralašića i orguljskom pratnjom prof. Franje Andresa. Izveli su misu u F-molu Josefa Rheinbergera, za offertorium pjevali su Tu se Petrus, četveroglasno, a kod blagoslova skladbu Krste Odaka Divnoj. Nakon misnoga slavlja nadbiskup je predvodio zaziv Duha Svetoga, potom je župnik msgr. dr. Josip Lončarić predvodio Ispovijest vjere – Apostolsko vjerovanje i obnovio krsni zavjet. Na koncu nadbiskup je okupljenom mnoštvu podijelio blagoslov s Presvetim.
Nakon toga nazočnima se obratio gradski zastupnik Milutin Majer. Govorio je „o vezama Hrvata sa Svetom Stolicom i o značenju kršćanstva i kršćanske kulture za hrvatski narod“. Na svršetku govora svirane su i pjevane papinska i hrvatska himna, a za to vrijeme „djevojčice su držale u cvijeću izvezeni hrvatski i papinski grb“. Poslijepodne slavljena je svečana večernjica koju je predvodio župnik Lončarić. Toga su dana sve kuće u Vlaškoj bile okićene hrvatskim zastavama. Cijeli tijek svečanosti prenosila je „Zagrebačka Radio Stanica“.[4]
Proslava 1300. obljetnice prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom – završetak slavlja, Petrovo 1941., župna crkva Sv. Petra
Došao je i posljednji dan jubilejske godine koja je trebala biti „duhovna obnova hrvatskoga naroda“. Početak ratnih događanja i u Hrvatskoj zasigurno je umnogome poremetio zacrtano. Završetak jubileja obilježen je za Zagrebačku nadbiskupiju dvjema važnim svečanostima; jedna je održana u župi Sv. Petra, a druga u župi Sv. Blaža gdje je bio blagoslov temeljnog kamena Katoličkoga doma te župe.
Na Petrovo je u istoimenoj župi u Vlaškoj svečano završena jubilejska godina. Cjelokupna svečanost trebala je biti na Petretićevu trgu, međutim (kako na početku, tako i na završetku) jaka kiša omela je slavlje pa se ono moralo preseliti u župnu crkvu, a tamo ipak nije moglo biti (veliko) mnoštvo vjernika.
Misno slavlje predslavio je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac koji je došao u pratnji svoga ceremonijara vlč. Franje Ljubetića. U koncelebraciji, uz domaćega župnika msgr. dr. Josipa Lončarića i kapelana, bili su kanonici Prvostolnoga kaptola zagrebačkog msgr. dr. Lovro Radičević, Mirko Kapić i Krešimir Pečnjak, prebendari Mo Matija Ivšić i Alojzije Benčić te ceremonijar msgr. dr. Dragutin Hren. Propovijedao je kanonik dr. Janko Penić. Pjevanje je predvodio mješoviti pjevački zbor „Hosana“ (dirigent Dragutin Ralašić, za orguljama prof. Franjo Andres). Nakon misnoga slavlja nadbiskup je pred Presvetim Oltarskim Sakramentom izmolio posvetnu molitvu Presvetom Srcu Isusovu koju je sastavio blagopokojni zagrebački pomoćni biskup dr. Josip Lang. Potom je izmolio i posvetnu molitvu Majci Božjoj za hrvatski narod. Na kraju su svi zajedno zapjevali Tebe Boga hvalimo, a nadbiskup svima podijelio blagoslov s Presvetim.
Uzvanici (državne vlasti i kultura) bili su izaslanik Poglavnika, zatim prof. Marko Čović, tajnik Ministarstva bogoštovlja i izaslanik Doglavnika dr. Mile Budaka, gradski načelnik Ivan Werner s podnačelnikom Biljanom. Došao je i sveučilišni profesor dr. Lovrić s Društvom „Braća Hrvatskog Zmaja“ i dr. Josip Nagy, ravnatelj Zemaljskog arhiva. „Zmajevi“ i „Hrvatska žena“ bili su sa svojim zastavama, kao i društva Katoličke akcije, Kongregacije i druga vjerska društva.[5]
[1] Stepinac, Alojzije, zagrebački nadbiskup, „Papinski breve o izvanrednoj jubilejskoj godini. Papa Pijo XII. na trajan spomen.“, Katolički list, XCI (1940.), br. 22, 30. V., str. 257.-259.
[2] Dr. N(ikola) K(olarek), „Izvanredni dar.“, Katolički list, XCI (1940.), br. 22, 30. V., str. 259.-261.
[3] Članovi odbora: Anka Pogorelc, Dragica Begić, Katarina Wolfl, Katarina Leitner, Julijana Brundšmid, Jelena Pandžić, Đuro Amšel, Josip Cvjetko, Franjo Horvat, Drago Hranilović, M. Jakovac, J. Krčelić, Milutin Majer, Drag. Mirjević, Mijo Mlinarić, Juraj Petroci Dekan, Oton Plah, J. Pučar, A. Vrkljan, Juraj Vuković, Ivo Zebić, Vlado Zebić, J. Zorić i Stjepan Dumić.
[4] -nk-(Nikola Kolarek), „Početak jubilarne godine hrvatskoga naroda.“, Katolički list, XCI (1940.), br. 27, 4. VII., str. 318.-319.; „Jubilarna proslava blagdana sv. Petra u Zagrebu“, Vjesnik župe Sv. Petra, III (1940.), br. 7, str. 2.-3.; „Veličanstvena proslava u župi sv. Petra“, Hrvatska straža, XII (1940.), br. 148, 3. VII., srijeda, str. 8.
[5] „Svečani završetak jubilejske godine.“, Katolički list, XCII (1941.), br. 26, 3. VII., str. 299.-300.