“Što mi vrijedi što se Isus rodio u Betlehemu, a nije u mome srcu? Što mi vrijedi što Isus vlada morskim olujama i smiruje barku, a nije gospodar moga života?”
U Božiću slavimo tajnu Božjeg utjelovljenja. On, transendentni Bog, postao je čovjekom. On, čisti i savršeni duh, postao je tijelom. Nastanio se među nama: rođen je od žene, plakao je, jeo je i spavao, učio je hodati i govoriti, trpio je bol, plesao je na svadbi, imao je prijatelje, bio je izdan, drugi su mu o glavi radili… On, Bog, to je proživio. Bog je s čovjekom dijelio život na „čovječji način“. Bog je bio pravi čovjek. Bog čovještvo nije glumio. On je bio čovjek! Sve to počelo je čudesnim začećem u Marijinoj utrobi i rođenjem u Betlehemu. Taj utjelovljeni Bog jest Isus iz Nazareta. Nakon smrti čudesno je uskrsnuo i uzašao na nebo te je na otajstven način prisutan u svijetu.
On je Gospodar naše povijesti. On je živ i djelotvorno prisutan u svijetu po svojoj Crkvi. Ali što mi vrijedi ako je u svijetu, a nije u mome životu? Što mi vrijedi što se rodio u Betlehemu, a nije u mome srcu? Što mi vrijedi što Isus vlada morskim olujama i smiruje barku, a nije gospodar moga života?
Živi u miru. Radi na sebi. Raduj se životu. Ne napuštaj Boga. Bori se i vjeruj. Budi vedar. Uvijek se nadaj. Zahvaljuj.
