Dogodi se da moramo obilaziti mnoga vrata. Kaže se: “Slali su me od vrata do vrata!” To nitko ne voli. Još je gore kad naiđemo na zatvorena vrata. Kao da “zatvorena” tako puno govore o onome koga smo htjeli vidjeti, s kim smo se htjeli susresti, a nije ga bilo. Ostala su samo zatvorena vrata. Nije se dogodio susret koji smo očekivali, susret s kojim smo trebali nešto riješiti ili pak nekoga obradovati. Umjesto da se na vratima dogodila radost, olakšanje – zatvorena vrata postaju simbolom nepremostive zapreke koja dijeli i razdvaja.
Krist jednom za sebe reče: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. … Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv 10, 9-10). Vrata su simbol prolaza, ulaziti i izlaziti znači živjeti, kretati se, susretati i nešto činiti. Spajati ono što je razdvojeno, ono što bi zatvorenim vratima ostalo odijeljeno. Krist je jednom zauvijek otvorio vrata susreta Boga i čovjeka ujedinivši u sebi sve razdijeljenosti, suprotnosti koje su priječile da se čovjek približi Bogu. Rođenjem od Marije postao je čovjekom, a vrhunac njegova poistovjećivanja s čovjekom, vrhunac utjelovljenja dogodio se kad je u boli osjetio udaljenost od Boga u kriku: “Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio!”. Tada se ruši, kida i hramski zastor koji je dijelio Svetinju nad svetinjama od ljudi koji su došli u Hram – kuću Božju, pred Lice Božje. Jednom zauvijek Bog se posve približio čovjeku rođenjem savršenog Čovjeka Isusa Krist. Tomu je eto 2019 godina.
Mnoga su vrata od tih dana ostala zatvorena. Od onih prvih u Betlehemu kad za Isusa nije bilo mjesta pa do tolikih srdaca koja su ustrajala u svojoj tvrdokornosti ne želeći okusiti spasenje. Vrijeme je da odjekne poziv koji je u Velikom Jubileju 2000 tako često ponavljao blagopokojni papa Ivan Pavao II: Otvorite vrata Kristu! Dozvolite mu da uniđe pod vaš krov. On je onaj koji donosi život u izobilju. Ništa ne uzima nego daje samoga sebe da bi svoje mogao naučiti kako da se darivaju i kako da im vrata uvijek budu otvorena. Nije li došašće upravo to blagoslovljeno vrijeme kada moramo provjeriti jesu li vrata naše duše zatvorena za Boga i brata čovjeka ili smo ih uvijek spremni otvoriti. Neka ovogodišnje došašće bude vježbanje otvaranja vrata duše, da On kada dođe – ovoga puta – nađe mjesta među nama i u nama.