Utorak 24. kolovoza godine Gospodnje 2010. je datum koji ulazi u povijest. Taj datum biti će upisan zlatnim slovima u spomenicu župe Sv. Petra kao nadnevak prvoga, ali zasigurno ne i posljednjega hodočašća naše župe u Lourdes. Također ostat će upisan i u mnogim lijepim sjećanjima i pamćenju svih devedeset i četiri hodočasnika koji su krenuli autobusima put Lourdesa. Neki od hodočasnika kreću prvi puta prema Lourdesu, neki od nas bili su već više puta tamo ali se opet vraćaju jer tamo ima nešto što ih silno privlači. Na put do „neba” i natrag poveli su na već „iskusni” hodočasnici vlč. Josip Vnučec i vlč. Josip Golubić. U zraku se osjećaju pomiješani osjećaji radosnoga iščekivanja i oduševljenja, ali također i sumnjičavosti.
U utorak navečer krenuli smo ispred crkve Sv. Petra na put dug 1800 km u jednome pravcu. Krenuli smo na omiljeno mjesto molitve, sabranosti, skrušenosti, okupljanja, druženja, stjecanja novih duhovnih aktivnosti – jednom riječju krenuli smo u Lourdes. Krenuli smo prema mjestu gdje se Nebo susreće sa zemljom. Prva naša postaja rano ujutro, još u noćnim satima, bila je glavni grad Lombardije i najveće gospodarsko središte Italije – Milano. Od znamenitosti vidjeli smo katedralu Duomo – velebno djelo talijanske gotike te galeriju Viktora Emanuela II. Nakon Milana put nas vodi do Torina gdje imamo misu u jednoj crkvici u Don Boscovom domu. Tu smo se upoznali s velebnim djelom i životom Don Bosca te razgledali muzej.
Nakon kratke okrjepe otišli smo u katedralu te vidjeli gdje se čuva i časti Torinsko platno.
Nastavak puta slijedi kroz Alpe.
No, osim redovitoga uživanja u blagodatima planina i lijepoga te nadasve zdravoga krajolika bilo je tu i drugoga sadržaja. U “busu” je bila pozitivna atmosfera – lijepo je bilo biti zajedno, družiti se, zajedno slaviti Boga molitvom Jutarnje i Večernje, krunice, pjesmom te na osobiti način u euharistijskom slavlju. Navečer stižemo u Valence gdje završava naš prvi hodočasnički dan. Drugi dan upoznajemo se s prekrasnim francuskim krajolikom. Put nas vodi do Avignona gdje smo imali sv. misu i vidjeli papinsku palaču u kojoj su bili zatočeni pape.
Ovaj grad ima prekrasne gradske zidine te povijesni most sv. Benezeta. Sljedeća postaja je Carcassonne gradić koji ima najsačuvanije srednjovjekovne zidine.
Bilo je divno na nekoliko trenutaka postati dijelom povijesti. U povečerje drugoga dana konačno stižemo do Lourdesa, grada koji je smješten u srcu Pireneja ali i u srcu milijuna hodočasnika diljem svijeta. U tišini uz rijeku Gavu dolazimo pred špilju ukazanja.
Evo tako iščekivanoga trenutka. Evo mjesto susreta Neba i zemlje, mjesto susreta Bernardice i Blažene Djevice Marije, mjesto susreta ljudskoga i božanskoga, mjesto susreta onih koji vape Majci Božjoj. Vjerujem da su mnogima, kao i meni, u tom trenutku bili pomješani mnogi osjećaji. U skrušenosti i tišni svoje duše pozdravili smo Mariju te pošli u Cite Saint-Pierre.
U tome naselju boravili smo četiri noći i tri dana. Volonteri diljem svijeta brinuli su se da nam boravak bude što ljepši, na tome im od srca zahvaljujemo. Iz Cite Saint-Pierre spuštali smo se svakodnevno više puta u sam Lourdes te ponovo vraćali na spavanje i obroke. Za tri dana vidjeli smo gdje je sve Bernardica živjela i kamo se sve kretala. Iznimno drag trenutak svima nama bila je sv. misa u petak ujutro u 6 h ispred špilje ukazanja koju je predvodio vlč. Josip Golubić.
To je posebno iskustvo koje treba doživjeti ali i osjetiti u svome srcu. Tih dana sudjelovali smo u procesiji za bolesnike te klanjanju u velebnoj bazilici Pija X., zatim u procesiji i molitvi krunice sa svijećama,
posebna je čast bila zapjevati na hrvatskome, pred tolikim mnoštvom, pjesmu Sred te se pećine Marija javi.
Posebna čast pripala je Luciji koja je predmolila krunicu na hrvatskome jeziku pred tolikim mnoštvo. Svakako moram još spomenuti kupanje u lurdskoj vodi, križni put, sv. misu u kripti, nedjeljnu internacionalnu sv. misu u podzemnoj bazilici Pija X. na kojoj prisustvuje više od dvadesetak tisuća ljudi, razgledavanje bazilike Gospe od Krunice (donja bazilika), bazilike Bezgrješnoga Začeća (gornja bazilika). Provedeni trenutci svakoga od nas u Lourdesu su od iznimne važnosti, jer je svatko od nas mogao u molitvi i tišini svoga srca uputiti molitve ali isto tako zahvaliti Gospi na iskazanim milostima ali i zaštiti kojom nas Nebeska Majka prati.
Na povratku iz Lourdesa zaustavili smo se u Marseilleu gdje smo imali sv. misu. Kasno navečer stigli smo u Nicu gdje smo prespavali te skupili snage za zadnji dan našega hodočašća. Naše hodočašće završilo je zahvalnom sv. misom u Padovi u kapeli svetoga Leopolda Bogdana Mandića gdje je župnik imao misu u novoj misnici koju su mu poklonili župljani kao spomen na prvo hodočašće u Lourdes. U kasnim satima u utorak 31. kolovoza vratili smo se puni duha, živi i zdravi u naš dragi Zagreb. Bilo je to tjedan dana kada se zemlja spajala s „Nebom”.
Štefanec Marko
[pe2-gallery album=”http://picasaweb.google.com/data/feed/base/user/100756297946217873517/albumid/6056778865902367921?alt=rss&hl=en_US&kind=photo” ]