Svete mise slavit ćemo u: 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Isus je Kralj svega stvorenja. Kralj cjelokupnog stvaranja. Ali Njegovo kraljevstvo nije očito. Okrunio ga je Pilat na križu. Ubijen je na dan svoje krunidbe; ali On je ustao od mrtvih. I tijekom godina mnogi ljudi koji su navještali Njegovo kraljevstvo također su ubijeni. Gdje je bio njihov kralj kad su umirli? Ako je On Kralj… zašto ima toliko zla u Njegovom Kraljevstvu? Što Kralj svemira radi u vezi s tim?
J.R.R. Tolkien je jednom nazvao Boga velikim skladateljem. Na početku vremena On je skladao najljepšu glazbu. Poznavajući naše instrumente i naše vještine, On je skladao savršeno glazbeno djelo koje su Njegova stvorenja mogla interpretirati. Ali slobodni smo. Možemo pratiti note kako želimo. Đavao i mnogi drugi vješti anđeli odlučili su ne slijediti note i izmislili su vlastitu melodiju kako bi povećali svoju slavu. Neskladna buka đavla i svih zlikovaca sukobila se s izvornom skladbom i došlo je do žestokog rata zvukova. Ali to nije zaustavilo Boga. On je Svemoguć: On je Savršeni Skladatelj. Bog zna što će vrag i njegovi sljedbenici svirati; tako da je aranžirao novu partituru koja svu tu buku umotava u ljepšu kompoziciju i rezultat je još skladniji nego prije. Ali ti i ja trebamo odsvirati tu novu glazbu za Njega; mi, svojim kršćanskim životom, moramo svirati Njegovu ‘simfoniju’ najbolje što možemo. Kad radimo, kad molimo, kad pomažemo ljudima i služimo drugima, čak i kad se odmaramo i lijepo provodimo, sviramo tu ‘simfoniju’ najbolje što možemo i činimo Isusa Kraljem svoga života. Svojim kršćanskim životom pokazat ćemo da je Isus Kralj. I svi oni koji ne žele da Isus vlada morat će se probuditi za Istinu: Isus je Kralj i Njegovom Kraljevstvu neće biti kraja. Danas s Marijom, Majkom Kralja, Kraljicom svemira, molimo sa svim stvorenjem: Živio Krist Kralj!
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Dn 7,13-14; psalam Ps 93,1-2.5; 2. čitanje Otk 1,5-8; evanđelje Iv 18,33b-37
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«
Riječ Gospodnja.
Suđenje pred Pilatom odvija se, prema Ivanovu prikazu, dijelom u sudskoj dvorani a dijelom vani, pred mnoštvom Židova koji su predali Isusa Rimljanima na izvršenje smrtne kazne.
Ovaj prizor događa se u sudnici. To je razgovor Isusa optuženika s Pilatom sucem. “Jesi li ti kralj židovski?” (r. 33) je odjek “politizacije” Isusova slučaja. Na saslušanju pred židovskim velikim vijećem Isus je optužen da se pravi transcendentalnim Mesijom, Sinom Božjim u višem i drugačijem smislu nego ostali pobožni Izraelci. Ovdje je prijavljen kao kraljevski Mesija koji sprema pobunu protiv Rimljana. Zato Pilatovo pitanje znači: imaš li namjeru okupljati vojsku kako bi uspostavio san svih Židova svijeta – novu i samostalnu židovsku državu? Kad ovo pita, Zidovi su već 93 godine pod rimskim vrhovništvom, otkako je Pompej god. 63. pr. Kr. s vojskom ušao u Jeruzalem te nad zavađenom braćom uspostavio rimsku vrhovnu vlast.
Isusovo pitanje: “Govoriš li to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?” (r. 34) ima za povod židovsko i rimsko poimanje Mesije. Ako su Židovi vjernici tužili Isusa da se osjeća Mesijom, odgovor će biti pozitivan. Ako Pilat postavlja pitanje sam od sebe, u stilu poganskog poimanja mesijanstva s političkim pretenzijama, odgovor će biti negativan. Pilat se ljuti na optuženika te pokazuje da ga ne zanima židovska vjera ni Isusov religijski pokret. On traži priznanje da bi mogao proces nastaviti i okončati. Isus odgovara: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta” (r. 36). Iako Pilat nije slušao Isusove govore u toku javnog djelovanja u kojima je naglašavao da je on odozgo a njegovi protivnici odozdo, ipak je iz cijeloga Isusova “slučaja” trebao uvidjeti da Optuženik počinje strogo religijski pokret. On nema vojnih jedinica; nitko ga nije branio u času uhićenja, a otklonio je sam Petrov pokušaj da tako postupi. “Zidovi” kojima je Isus “predan” u četvrtom evanđelju su protivnici koji se svjesno i zlobno zatvaraju onome što Isus pokreće. Iz ovog retka i drugih mjesta u četvrtom evanđelju, gdje se o Židovima govori s određenom strogošću i osudom, ne smijemo mi kršćani zaključivati da sve Židove ondašnjeg i sadašnjeg naroda valja prezirati kao “bogoubilački” narod.
Pilat je razumio da Isus ipak za sebe prisvaja naziv “kralj” u nekom posebnom značenju. Zato pita: “Ti si dakle kralj?” (r. 37). Isusov odgovor: “Ti kažeš” izvjesno je ograđivanje. On jest Mesija iz kraljevske loze Davidove, duhovni kralj vjernika, ali ne politički prevratnik. Kad kaže da se rodio da svjedoči za istinu, Isus pretpostavlja sve što je do tada govorio o Božjoj istini. Čitaoci četvrtog evanđelja trebaju se sjetiti kako je sam Ivan u vezi s Isusom “posvjedočio za istinu” (5, 33). Isus je u toku razgovora sa Židovima Jeruzalema o blagdanu Sjenica istaknuo da govori istinu koju je čuo od Oca i predbacio sugovornicima da mu ne vjeruju (8, 40.44-46). Glavna je vrlina Isusovih učenika da od Isusa primaju i prihvaćaju istinu, odnosno da učenički hode za Isusom koji je Očeva istina (14, 6). Isus moli Oca da učenike “posveti u istini” (17, 17.19). Zato je u razgovoru s Pilatom istina ono što Isus objavljuje kao od Oca naučeno i doživljeno, a to je put spasenja vječnoga.
Pilata to ne zanima i on ironično dobacuje: “Što je istina?” (r. 38). Ovo nije filozofsko pitanje u smislu da se njime ozbiljno želi baviti nego nestrpljivi odgovor državnog činovnika kojega ne zanima Isusova istina.
Ivan je u povijesti muke više od ostalih trojice evanđelista naglasio Isusovo kraljevsko dostojanstvo. Kod njega se naslov “kralj” u povijesti muke spominje 12 puta. Tipičan je protest Zidova protiv kraljevskog naslova na križu. Pilatovo: “Što napisah, napisah” (19, 22) ima za prvi učinak: naslov križa ostaje kako je prvotno napisan. Za Ivana to znači i više: Isus ostaje kralj, i to kralj s križa.
Okupljajući se danas oko Krista kralja vjerničke istine, mi želimo iznova prihvatiti Božje vrhovništvo nad našim životom i djelovanjem te u skladu s takvom vjerom djelovati u svijetu.