U nedjelju 2. veljače slavit ćemo prikazanje Gospodina Isusa Bogu u hramu u Jeruzalemu, a prikazali su ga njegova majka Marije i zakoniti otac sveti Josip. Svaka majka i otac u to vrijeme bili su dužni predati svoje prvorođeno novorođenče Gospodinu četrdesetog dana nakon rođenja.
To je pomalo slično onome što mi danas radimo kada se beba krsti. Prikazujući Isusa u Hramu, Marija i Josip su potvrdili da dijete pripada Bogu, ali prinoseći dvije grlice i dva goluba, također su ga na neki način otkupili natrag, naglašavajući da Isus pripada i nama. Isus je to iznio u svom propovijedanju kasnije u svom životu kada je o sebi govorio ne samo kao o Sinu Božjem, već i kao o Sinu Čovječjem.
Prinoseći golubove i gorlice, Marija i Josip su očito bili siromašni jer su bogatiji prinosili janje, ali u Božjim očima bili su vrlo bogati jer su uvijek vršili Božju volju. Bez obzira koliko novca imate, ne možete kupiti svoj put u raj.
Za većinu ljudi u hramu tog dana Isus je bio samo još jedna mala beba, a Marija i Josip još jedan običan par. No upoznali su simpatične starce, Šimuna i Anu, koji su osjetili da je Isus posebno dijete. Bili su to stvarno dobri ljudi koji su često postili i molili se i tako su imali duhovno osjetilo da znaju tko je Isus. Duh Sveti ih je potaknuo u molitvi da je Isus taj kojeg su proroci stolječima prije najavljivali kao spasitelja koji će spasiti njegov narod i sve nas u budućim naraštajima od naših grijeha. Kao Svjetlo svijeta, on će nadvladati tamu grijeha i smrti. To se dogodilo kada je Isus dao svoj život za nas na Kalvariji. Kao što je Šimun prorekao, Marija će također sudjelovati u njegovoj boli: mač žalosti probost će joj srce.
Blagdan Isusovog prikazanja poznat je i kao Svijećnica zato što nosimo svijeće u crkvu kao naš znak da ćemo uvijek slijediti Isusa, Svjetlo svijeta, i nikada se nećemo odvojiti od Njega i krenuti putem tame. Molimo Mariju našu majku da uvijek slijedimo Isusa koji će nas voditi do Vječnog Svjetla?
