Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali “Kinom staroga svijeta”. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama.
Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Pussio sanctae Catharinae martyris. Buduci da se radilo o jednoj kršcanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je muceništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pucku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inacicama. Jedna je od njih i ova: “Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim africkim provincijama naslijedivši rodaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlucio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršcanka najodlucnije odbila. On ju je tada suocio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeci se preodlicno govornickom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošcu, prionuše uz kršcanstvo. U ocima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mucenicku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao naciniti strašno mucilo: kotac s bodežima, koji ce je sasjeci. No to se mucilo raspalo. Tada je mucenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.” Prema toj legendi andeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. zapoceo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožacke religije: kršcansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.