Svete mise ćemo slaviti u 7:30, 9:00, 10:15, 11:30 i u 18:30 sati.
Blagopokojni Papa Ivan Pavao II. sada sveti proglasio je za cijeli katolički svijet, drugu nedjelju poslije Uskrsa Nedjeljom Božanskoga Milosrđa.
Isus preko sestre Faustine Kowalske potiče: „Neka se sve duše s velikim povjerenjem približavaju moru Milosrđa. Grješnici će doživjeti opravdanje, a pravednici učvršćivanje u dobru”. I dalje joj kaže Isus: “Reci mojim svećenicima da će se okorjeli grješnici raskrajati po njihovim riječima kada budu govorili o mome neiscrpivom Milosrđu. Onim svećenicima koji žive i proslavljaju moje Milosrđe, dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima oni govore”.
Jedne večeri sestra Faustina ugledala je u svojoj ćeliji Gospodina Isusa u bijeloj odjeći. On joj je rekao da naslika sliku prema onome što je vidjela, s potpisom: Isuse, uzdam u Tebe! I neka se preko te slike iskazuje pouzdanje u Božje Milosrđe, kroz molitvu i djela milosrđa prema bližnjima.
Uz tu je sliku Isus dao obećanje: „Obećajem da duša koja časti ovu sliku neće propasti. Štoviše, kuće, mjesta i gradove gdje se bude častila ova slika, ja ću poštedjeti i obraniti”.
Otvorimo vrata svoga srca i svoga doma Božjemu milosrđu Neka i naše obitelji osjete i iskuse milosrđe i ljubav Isusovu. Milosrdna ljubav Božja čudesa stvara i liječi ono što se nama čini nemogućim. Pozvani smo milosrdno živjeti jer je nama prvima, bez zasluga darovano Božje milosrđe!
Isus nas poziva kako bismo bili milosrdni kao nebeski Otac. To možemo samo u susretu s ljudima s kojima živimo i radimo. Upoznati ih i pomoći im kad je najpotrebnije. Pokazati im ljubav, zapravo biti im milosrdni.
Liturgijska čitanja: 1. čitanje Dj 5,12-16; psalam Ps 118,2-4.22-27a; 2. čitanje Otk 1,9-11a.12-13.17-19; evanđelje Iv 20,19-31
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu:
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
U ovom Ivanovu izvještaju o ukazanju apostolima u Jeruzalemu na Uskrs naglašen je novi život koji Uskrsli daje vjernicima po svome Duhu i vjera onih koji nisu vidjeli a vjeruju.
Ukazanje se dogodilo “uvečer tog istog dana, prvog u tjednu”. To je obrazloženje zašto kršćani ne svetkuju subotu kao dan Gospodnji. Prvog dana u tjednu Isus se ukazao i od tada je svaki prvi dan tjedna za Isusove sljedbenike Dan Gospodnji. Pokazivanjem ruku i boka Isus naglašava istovjetnost sebe kao Raspetog i Uskrslog: onaj koji je bio pribijen na križ i kome su vojnici nakon izdahnuća proboli bok sada je živ. Uskrsloga Ivan zove Gospodin, jer je po uskrsnuću primio božansku moć spašavanja. Učenici se raduju osvjedočivši se da je Gospodin živ.
Uskrsli ih dva puta pozdravlja s “Mir vama!” To je formula građanskog i vjerskog pozdrava, ali i formula objave (usp. Suci 6, 23; Dan 10, 19). Isus objavljuje što se s njime dogodilo i što iz toga slijedi za njegove sljedbenike među ljudima svih naroda i vremena. Kao što je njega poslao Otac, tako on iz svog proslavljenog stanja šalje učenike. Šalje ih u svijet, da budu u svijetu njegovi svjedoci, ali da ne budu svjetovni (usp. Iv 17, 15-20). Na oproštajnoj večeri on je molio za Apostole i za sve koji će “na njihovu riječ vjerovati” u njega.
Da bi ih osposobio za poslanje na koje ih šalje, Isus najprije dahne u apostole, zatim im daje Duha Svetoga. U ovome “dahne u njih” prisutno je podsjećanje na Post 2,7 gdje Bog udahnjuje dah života u čovjeka sazdana iz gliba zemaljskog. Slično Ps 104, 27-30 ističe vjeru da sva živa bića žive zato što je Bog u njih stavio svoj dah. Ovdje je i aluzija na starozavjetne proroke koji su dobivanjem Božjeg Duha bili osposobljavani za povijesno poslanje u židovskom narodu. Uskrsli tako daje apostolima svoj novi, uskrsli život po Duhu Svetome i osposobljava ih da najprije sami žive kao sljedbenici Uskrsloga a da zatim čine ljude njegovim sljedbenicima. Osnovni sakrament “otpuštanja i zadržavanja” grijeha je krštenje u vremenu dok su se krštavali odrasli. Apostoli imaju pravo i dužnost odlučivati koga će krštenjem uključiti u Crkvu kao zajednicu uskrsnog naroda Božjega.
Toma je u ovom odlomku tip svih sumnjivaca, jer Ivan voli pojedinu osobu prikazivati kao sliku određene grupe ljudi. Uskrsli traži od Tome da se osobno uvjeri u istovjetnost Probodenog i Uskrslog. Pozdravio je i njega s “Mir vama!” Time mu se najavio kao objavitelj. Očituje mu da je svjedočanstvo onih koji su ga prije vidjeli istinito te traži da na njihovu riječ u Crkvi ostali vjeruju u zbilju njegova uskrsnuća. Tomino priznanje je ispovijest vjere: “Gospodin moj i Bog moj!” Time Toma pokazuje da on osobno, a i drugi vjernici u prvoj Crkvi, nisu na laku ruku prihvatili svjedočanstvo o ukazanjima Uskrsloga. Pokazuje da je Isus po uskrsnuću postao Gospodin njegov, Bog njegov. Njega se tiče misteriozni događaj koji je Bog izveo na Isusu. Uskrsli je Gospodin i Bog koji spašava osobno. Za njega vjernici nisu broj u mnoštvu nego osobe.
Isusova pohvala Tomi tiče se nas sabranih na ovoj liturgiji: “Blaženi koji ne vidješe a vjeruju!” Crkva se sabrala od onih koji vjeruju iako nisu vidjeli Uskrsloga. U zaključku Ivan kaže da mu je to razlog pisanja: “Ova su zapisana da vjerujete”. Zapravo na temelju grčke formulacije to znači: “… da nastavite vjerovati.” Ovo i druga evanđelja nisu misionarski tekstovi za nastup pred onima koji prvi puta čuju za Isusa. To su izvješća pisana za vjernike. Vjera u Uskrslog daje život koji počinje na zemlji i ne prekida se fizičkom smrću.
Ovo evanđelje pokazuje Crkvu kao zajednicu onih koji snagom Duha žive novim životom Uskrsloga i nastavljaju u svijetu Isusovo poslanje. Takva Crkva su svi krštenici a ne samo nasljednici apostola.