POVIJEST ŽUPE I CRKVE SV. PETRA
Župa i istoimena župna crkva Sv. Petra, u obliku monumentalnog križa, stare gotovo klasične arhitekture, nalazi se po sredini jedne od najstarijih ulica grada Zagreba – Vlaškoj ulici 93, koja se spušta sa samog biskupskog i nadbiskupskog sjedišta Kaptola u istočni dio čuvenog zagrebačkog Donjeg grada. Tako nakon katedrale koja je na kaptolskome brijegu, crkva Sv. Petra, nadvisuje sa svojim četverougaonim kockastim tornjem i zvonikom, čitavu Vlašku ulicu te okolne pa i udaljenije ulice same župe.
Nu, za župu i za crkvu koliko je značajan smještaj toliko i njihova dugovjekovna povijest, sakralne znamenitosti i današnje kontinuirane crkvene i razgranate župne aktivnosti.
Vlaška ulica ili kako se isprva zvala Vlaška vas (selo), kasnije u kajkavskom dijalektu hrvatskog jezika Vlaška ves ili Vlaška (Laška) ulica najstariji je dio s Kaptolom grada Zagreba. Već u doba Rimskoga carstva bilo je na području grada Zagreba, glavnog grada Hrvatske, većih i manjih naselja. To nam potvrđuju iskopani rimski novci na više mjesta u današnjem Zagrebu iz doba cara Konstantina Velikog ( 324-337), Konstantacija I. (337-361) i Valentijana III. (425-445), a čini se, da je najveće ovakvo naselje bilo baš na početku Vlaške ulice.
Kad su Hrvati došli u svoju novu domovinu (VI. I VII. st.), potisnuli su Latine, ali ostao ih je jedan broj na području današnjeg grada Zagreba, i to baš u najvećem njihovom naselju, u današnjoj Vlaškoj ulici. Ovo je zapisao hrvatski povjesničar i kroničar Rudolf Strohal. Drugi povjesničari iznose i drukčije verzije. Istina je da su se prvi Hrvati, doseljeni u Zagreb, ugnijezdili na dva brežuljka s jedne i s druge strane nekadašnjeg potoka Medveščaka. Hrvati su se naselili na oba brijega poglavito zbog dva razloga: 1) strateškoga, jer su se na brežuljku mogli lakše braniti protiv neprijatelja i 2) jer su se na ravnici bojali poplave rijeke Save. Dapače su iskopali, možda već Rimljani, ispred naselja današnje Vlaške ulice grabu (greb) i nasuli iz iskopane zemlje nasip. Prema legendi Hrvati su prozvali ovaj dio današnjega Zagreba Zagrebom (tj. područjem iza greba ili grabe), dok su onaj drugi dio, koji se je podigao na desnom brijegu Medveščaka, prozvali po brdu Greč Grečem ili kasnije po ikavskom izgovoru Gričem ili kasnije (Mons Graecenis), a zvali su ga i Gradec.
Da je naselje na području današnje Vlaške ulice i današnjeg Kaptola moralo biti već u 11. stoljeću dosta mnogobrojno, najboljim nam je dokazom što je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav baš na ovome mjestu osnovao oko godine 1094. novu, zagrebačku, biskupiju.
Latina je bilo u ovom dijelu Zagreba još dosta u 11. stoljeću. Stoga je i prozvan ovaj dio Zagreba “Vicus Latinorum” uz stari naziv “Vlaška vas” (selo). Hrvati su u to vrijeme Latine zvali Vlasima. Međutim je riječ Vlah mijenjala svoje značenje. Kad su počeli Turci osvajati balkanske zemlje (u 14. i 15. stoljeću) dolazile su pribjeglice iz osvojenih po Turcima zemalja u hrvatske zemlje. Poznato je da su hrvatski feudalni plemići Frankopani naselili na mnogobrojnim svojim posjedima ovakve pribjeglice rimokatolike koje su ovdašnji Hrvati zvali Vlasima, a osim Hrvata među njima je bilo Rumunja, Srba i drugih. Prve pravoslavne Srbe naselio je u Doljnji Moravicama, Gomirju i nešto oko Vrboskog nedaleko Ogulina general Juraj Lenković iz Karlovca 1599. godine.
I koncem 12. stoljeća bilo je još dosta Latina osobito Talijana iz Furlanije u Zagrebu, tj. u Vlaškoj vasi. U isto vrijeme dolazili su Mađari i drugi te su u Vlaškoj vasi uz pomoć Hrvata osnivali razne obrte i otvarali trgovine.
Prvotna župa na području Vlaške vasi vjerojatno postoji od osnutka zagrebačke biskupije 1094. godine. Prva biskupska ili stolna crkva Sv. Marije zacijelo je dugo vremena služila, kako navodi povjesničar, arhivist i crkveni pisac dr. Josip Butorac, i kao župna crkva za Vlašku vas, sve dok 1217. nije sagrađena i posvećena nova stolna crkva Sv. Stjepana kralja.
Za provale Tatara u hrvatske krajeve i napose Zagreb on je 1242. prema Zlatnoj buli kralja Bele IV. dobio status i prava kraljevskoga grada. Obnova opustošenoga Zagreba obuhvatila je i crkvene objekte, pa je na početku Vlaške vasi ispod Kaptola sagrađena crkva Sv. Antuna kao župna crkva u Općini Vlaška vas. Međutim, ona se prvi put spominje 1334. godine u najstarijem popisu župa Zagrebačke biskupije. Prema nekim izvorima ta župna crkva napuštena je sredinom 16. stoljeća, pa je niže od današnjega dijela tzv. stare Vlaške ulice udaren temelj nove župne crkve Sv. Petra, na istome mjestu gdje se i sada nalazi. Povjesničar R. Strohal navodi da je nova crkva građena u 17. stoljeću, dok se na drugim mjestima izričito spominju godine 1590. i 1597.
Tijekom 17. i 18. stoljeća pučanstvo župe Sv. Petra uglavnom zastaje i jedva životari. Godine 1788. austro-ugarski car i kralj Josip II. dadne ukinuti u srcu ondašnjega Zagreba odjednom tri župe: Sv. Petra, Sv. Marije i Sv. Ivana te ih ujedini u katedralnu župu s jednim župnikom i dva duhovna pomoćnika. Od crkve Sv. Petra učini pak vojno skladište. U župljana i vjernika izaziva to burne prosvjede. Nu kad je car umro 1790. župa Sv. Petra bude opet obnovljena, a 5. svibnja 1795. na radost župljana posvećena je i barem okvirno obnovljena istoimena župna crkva.
Ali borba za župu se ubrzo nastavila, jer je bila ukinuta od 1803. do 1823. i pripojena katedralnoj župi Sv. Marije.
Župa Sv. Petra, nikla iz korijena katoličke crkvenosti u zagrebu, uspjela je prebroditi i tu krizu. Život je htio da opet zadobije samostalnost. Naime, u proteklih više od 100 godina grad je Zagreb postupno rastao i brojem stanovnika i prostorom, osobito na području župe Sv. Petra izgradnjom mnogobrojnih novih četvrti i ulica na dotadašnjim poljoprivrednim površinama: oranicama, livadama i vinogradima. Zbog toga je već 1885., 1899., zatim 1937., 1942., 1961., 1965., pa i sada 2000., 2001. uslijedila regulacija zagrebačkih župa. U svoje vrijeme osobito tijekom minulog 20. stoljeća prihvaćajući zahtjeve tog gradskog rasta i razvoja župa Sv. Petra se smanjivala u svojim granicama i time davala mogućnosti da se osnuju nove župe, napose: Sv. Jeronim, Sv. Obitelj, Sv. Barbara, Majka Božja Lurdska, Bezgrešno Srce Marijino, Kraljica Sv. Krunice. Stoga je župa Sv. Petra manja neg’ je bila ali nikad nije bila u cvatu i na usponu kako obnovom navlastite župne crkve tako i stvorenim mozaikom živodajnih duhovnih aktivnosti, kao u zadnjih 11 godina.
RAZVOJ I ZNAMENITOSTI CRKVE SV. PETRA U SREDIŠTU GRADA ZAGREBA
Sve mnogobrojne crkve diljem Zagreba, imaju, svaka na svoj način značajno mjesto u povijesti grada i napose Zagrebačke nadbiskupije. Dašto, zagrebačka je katedrala najpovijesnija, ali je uz nju isto tako dugovjek, plodonosan i uporit razvoj crkve Sv. Petra u Vlaškoj ulici. Iako je njezina povjesnica od početka uzbudljiva pobliže je ovdje pratimo od 17. stoljeća:
Posvećena je 1622. godine. Ima tri kamena oltara. Krov prokišnjava. Toranj trošan. Okolo crkve groblje ograđeno živicom.
Crkva zidana 1677. godine. Iznad svetišta svod, iznad lađe drveni strop, ukrašen rezbarijom. Tri zidana oltara: glavni Sv. Petra, a pokrajni Sv. Petra u plaču i Obraćenje Sv. Pavla. Ima kor ali bez orgulja. Na crkvi su tri prozora. Ima sakristiju u kojoj se čuvaju vrijedne potrepštine. Zbog razmjerno velike udaljenosti crkve od župnikova stana, župnik služi misu samo na Petrovo, na Posvetilo crkve, na Mlade nedjelje, i kvatre dana. Kapela Sv. Martina u staroj gornjoj Vlaškoj ulici služi za redovite potrebe crkve. U blagajni crkve ima 33 forinte.
Između 1746. i 1750. godine crkva dobiva i četvrti oltar Sv. Barbare. Crkva je vlažna i trošna pa se razmišlja o gradnji nove crkve bliže župnikovu stanu.
Od g. 1769. do 1770. župna je crkva iz temelja izgrađena po nalogu i uz pomoć biskupa Kolatora Franje Thauszya te vjernika. Presvođeno je i oslikano svetište. Nakon biskupove smrti podignuta je lađa i iznad ulaznih vrata sazidan toranj. Nova je crkva dobila pet prozora. Kor je sagrađen po cijeloj širini crkve.
Glavni oltar je zidan, na njemu među stupovima su slike: Sv. Petra, Mojsija, Arona, B. D. Marije i Duha Svetoga. U gornjem dijelu oltara nalazi se kip B. D. Marije s Djetetom Isusom.
Od strane poslanice nalazi se oltar Sv. Križa.
God. 1858. crkvu je oslikao Leopold Weismann, slikar iz Rima, a W. Koenig postavio uru na tornju za 735 forinti.
Križni put i četiri zvona nabavljeni su 1888.
Porastom Zagreba pokazala se potreba za još većom crkvom. Arhitekt Herman Bolle 1889. godine izradio je nacrt proširenja. Do toga dolazi 1926. za župnikovanja poduzetnog župnika dr. Josipa Lončarića. Crkva dobiva oblik križa i izgrađuje se novi župnički stan. Biskup Franjo Salis-Sewis blagoslovio je crkvu 6. svibnja 1933. godine. Zvono, teško 2200 kg, posvećeno je sv. Josipu; zaziv na zvonu glasi Sv. Josipe, čuvaj Zagreb Bogu i Hrvatskoj. Sat za crkveni toranj izradio je urar Pantelić iz Zemuna.
Lončarićev nasljednik, župnik dr. Marko Klarić nije stao s obnovom. Kapelica s oltarnom slikom koja predstavlja Majku Božju Bistričku uređena je 1954. Godine 1960.-1961. postavljeni su mozaici sa sakralnim motivima na zidu oko glavnog oltara, proširene orgulje te postavljen mramorni oltar za zbornu misu.
Svoju možda dosad i najveću renesansu crkva Sv. Petra doživjela je zadnjih 13 godina, za župnikovanja župnika mons. Matije Stepinca. Samo je od 1990. do 1999. ostvareno: obnovljen je veliki križ na crkvenom tornju, četiri su zvona netom glazbeno uređena i elektrificirana. Nakon 70 godina uporaba promijenjeno je čitavo krovište, po svim pravilima suvremene arhitekture stavljen je dugotrajni bakreni lim kao pokrov.
Uvedeno je plinsko grijanje. Obnovljene su i bojene čuvene crkve orgulje izrađene u hrvatskoj gradioni orgulja Heferer. Nabavljene su elektronske orgulje priručne u lađi crkve. Uređeno je sedam novih dvorana za svestrane aktivnosti župne zajednice. Crkvi je vraćena pokrajna kuća na Petretićevom trgu. Uz drugi dolazak sv. Oca Ivana Pavla II. u Zagreb, Mariju Bistricu i Split, 1998. uređena je unutrašnjost crkve, restauriran glavni oltar te pokrajni oltari, kapelica Majke Božje Bistričke, obnovljen i uređen glavni ulaz. Potom je u cijelosti obnovljena i iznutra i izvana župna kuća na Petretićevom trgu 4, Dom “Bl. Alojzije Stepinac” koja je sjecište kulturnih, umjetničkih i vjerskih događanja. U njoj je, u velikoj galerijskoj dvorani dosad održano deset izložbi, ugostila je Katehetsku ljetnu školu i niz drugih susreta.
GRANICE ŽUPE
Još 1933. imala je župa Sv. Petra uglavnom svoje stoljetne granice: na sjeveru je graničila sa župom Sv. Ivana kod Ribnjaka, Veberove ulice i Bijeničke ceste; na sjeveroistoku kod Maksimira graničila je sa župom u Remetama (osnovana 1812.); na istoku sa župom u Granešini i Resniku; na zapadu sa župom Sv. Marka: granica je išla starim koritom potoka Medveščaka odnosno kanalom do Save koja je bila južna granica vlaškouličke župe. G. 1937. odvojen je od matične župe Maksimir i drugi istočni dijelovi te je za njih osnovana župa Sv. Jeronima. Iste godine odvojen je jugozapadni dio na Kanalu i Sigečici i osnovana župa Sv. Obitelji. G. 1942. osnovana je u Vrbanićevoj ulici župa Gospe Lurdske i predana dalmatinskim franjevcima. Iste godine odcijepili su se od matične župe i pripojili župi sv. Marije: Ribnjak, Langov trg, zapadni dio Vlaške ulice i područje do Palmotićeve ulice. G. 1961. smanjila se matična župa na sjeveru osnutkom župe Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu 110 u tamošnjem isusovačkom kolegiju.
God. 1968. granice župe Sv. Petra stoje ovako: na zapadu: Draškovićeva ul. 1-19,2-38; Jurišićeva od 17 dalje, Vlaška od 31 i 36 dalje; Šoštarićeva, Novakova, Šalata, Voćarska s Dječ. sjemeništem; na sjeveru: Horvatovac, Srebrnjak do 98; na istoku Zajčeva do 17, 42 uključivo, Lašćinska c. do 28 i 29 uključivo; Filipovićeva, Bukovački trg, Maksimirska c. neparni do 49 uključivo; Kvaternikov trg, Šubićeva neparni od 17 do 63 uključivo; južna granica: Brešćenskoga, Lopašićeva, Smičiklasova, Račkoga.
Granice 2001. su nebitno promijenjene u odnosu na one iz g. 1968. na zapadu: Draškovićeva ul. 1-15,2-22; Vlaška od 31 i 36 dalje; Šoštarićeva, Novakova, Šalata, Voćarska s Dječ. sjemeništem; na sjeveru: Horvatovac, Srebrnjak do 73 i 98 uključivo; na istoku Zajčeva do 17, 42 uključivo, Lašćinska c. do 28 i 29 uključivo; Filipovićeva, Bukovački trg, Maksimirska c. neparni do 49 uključivo; Kvaternikov trg, Šubićeva neparni od 17 do 63 uključivo; južna granica: Brešćenskoga, Lopašićeva, Smičiklasova.